Nikolaj Vasiljevič Gogolj : Mrtve duše

Remek-djelo ruske književnosti. U neimenovani grad ruske provincije stiže činovnik, ni lijep ni ružan, ni suviše debeo ni suviše tanak, ni star ni mlad. Odmah po dolasku glavni junak Pavle Ivanovič Čičikov kreće se upoznavati sa znamenitim stanovnicima, gubernijskom upravom i lokalnim zemljoposednicima, da bi zatim redom posjetio njihova imanja kupujući „mrtve duše“. U feudalnoj Rusiji prve polovine XIX veka posednici su plaćali porez na svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući tu i kmetove, tj. duše. Kako se popis imovine obavljao svakih pet godina, vlastelin je plaćao porez i na one seljake koji su u međuvremenu umrli. Tu rupu u zakonu koristi Čičikov, otkupljujući preminule seljake, ili bolje reći njihova imena, koje potom namjerava da stavi pod hipoteku kao svoju imovinu i tako podigne veliki novac iz državne kase.