Metafizika, Polne ljubavi, O ženama - Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer)

Navikli smo slušati pjesnike kako su najviše zaokupljeni opisivanjem tjelesne ljubavi. Ona je, u pravilu, glavna tema svih dramskih djela – i tragičnih i komičnih, i romantičnih i klasičnih, i indijskih i europskih; ona je predmet većine lirske, ali i epske poezije, osobito ako tome dodamo i ozbiljne romane koji se u svim civiliziranim zemljama već stoljećima redovito pojavljuju svake godine, poput plodova zemlje. Sva ta djela, prema svojem osnovnom sadržaju, nisu ništa drugo doli raznovrsni, kraći ili opširniji opisi strasti o kojoj je riječ.

Najuspjeliji prikazi te strasti, poput Romea i Julije, Nove Heloize i Werthera, stekli su besmrtnu slavu. No to što La Rochefoucauld misli da je strasna ljubav poput sablasti – svi o njoj govore, ali je još nitko nije vidio – te što Lichtenberg u svojoj raspravi „O moći ljubavi” osporava i poriče istinitost i prirodnost te strasti, predstavlja veliku zabludu. Jer bilo bi nemoguće da nešto što je ljudskoj prirodi strano i protivno, dakle obična izmišljotina ili polupismena glupost, može potaknuti pjesničke genije svih vremena da je neumorno ponavljaju, a čovječanstvo da je neprestano prima s istim zanimanjem. Jer bez istine ne može postojati ništa što je umjetnički lijepo.

vrlo dobro stanje